Zamislite da imate brzinu internet protoka od 1Gb/s i to po ceni od jednog evra mesečno. Zvuči kao naučna fantastika, ali se u praksi vodećih evropskih zemalja pokazalo kao i te kako izvodljivo rešenje. Internet brzine jednog 1Mb/s uveden je na listu osnovnih ljudskih prava u ustavima Francuske i Finske. Koliko je takva ideja daleko od Srbije?
Dr Andreas Enotiadis je trenutno direktor više sektora u kompaniji Cisco i smatra da internet ne sme da predstavlja privilegiju za neko društvo. Šta više, u savremenom kapitalizmu, poslovanje je gotovo nemoguće bez interneta.
“Od umrežavanja danas u mnogome zavisi poslovanje multinacionalnih kompanija. To u velikoj meri smanjuje troškove poslovnih putovanja, reklamiranja i uopšte komunikacije između najudaljenijih predstavništava. Umrežavanje omogućava uštedu, koja rezultira ekonomskim prosperitetom. U današnje vreme konkurentnost zemalja na svetskom nivou se meri između ostalog i kvalitetom pristupa internetu i razvijanjem IT sektora uopšte“, smatra Andreas Enotiadis direktor više sektora u kompaniji Cisco.
On smatra da je poboljšavanje usluga pristupa i korištenja interneta lagan i jeftin posao kom su pribegle mnoge razvijene zemlje. Najbolji primer je Švedska koja važi za zemlju sa najboljom internet infrastrukturom na svetu. Brzine su u proseku veće od 1 MB/s (8 Mbps), a često dostižu i/ili prestižu 50 Mbps.
“1Mb/s u Švedskoj košta samo 0,63 dolara. Tako niska cena obezbeđena je menjanjem internet infrastrukture upotrebom optičkih vlakana. Naime, upravljanje njihovim najvećim provajderom Tele2 preuzela je država, jer je prepoznala tendencije širenja upotrebe mreže i u tome videla dugoročni profit“, objašnjava Enotidias.
Postoji li prepreka da se u Srbiji dogodi nešto slično? Prepreke nema, smatra Enotidias, ali je neophodno da država adekvatnim zakonima reguliše ovu oblast.
“Za nepredak na polju umrežavanja ključna reč je – konkurencija. U idealnim uslovima građanima mora biti omogućeno da pristupaju svim sadržajima koje žele, a provajderima pristup svim građanima. Konkurencija prirodno obara cenu internet usluga, ali u Srbiji i dalje vlada oligopol. Jedino rešenje je adekvatno zakonodavstvo koje će dozvoliti svim kompanijama koje se bave uslugama internet hostinga da ravnopravno učestvuju na tržištu“, smatra Enotidijas i dodaje da takva klima dodatno privlači strane investitore.
Ministarka telekomunikacija u Vladi Srbije, Jasna Matić, na oktobarskoj konferenciji E-talk u Subotici najavila je da “je prioritet Ministarstva za telekomunikacije i informaciono društvo je da Skupštini Srbije ponudi na usvajanje Zakon o širokopojasnom internetu“.
Krajnji rok je 2012. godina, do kada bi trebalo da se završi i digitalizacija televizije. Apsolutni rok, na koji je Srbija obavezana potpisivanjem Konvencije u Ženevi, je 2015. godina. Pa, neka što brže dođe ta 2015. godina!